Prva bijeljinska pjesnikinja Magdalena Živanović

U kulturnoj i istorijskoj prošlosti Bijeljine, krajem 19. vijeka, zabilježili smo pojavu prve bijeljinske pjesnikinje Magdalene Živanović (1876—1956), koja je rođena u Bijeljini, u porodici poznatog bijeljinskog trgovca Jovana Nikolića, porijeklom iz birčanskog kraja.

Magdalena Živanović, rođena Nikolić, rano je ostala bez oca, pa je brigu o njoj preuzeo njezin djed po majci — bogati i ugledni bijeljinski trgovac Pero Živanović. On će mnogo uticati na njeno patrijarhalno formiranje i vaspitanje. 
U književnoj i publicističkoj periodici Magdalena Nikolić više se pominje kao Maga Živanović. To je, ustvari, njen pjesnički pseudonim, jer je sve svoje poetsko-lirske stihove potpisivala kao Maga Ž. (Živanović).

Najpotpunije životopisne podatke, s prikazivanjem tadašnjih društveno-političkih prilika u Bijeljini, o dolasku mladog učitelja i pjesnika Jovana Dučića, o školovanju i poznanstvu s Dučićem, kao i o književnoj zaostavštini prve bijeljinske pjesnikinje Mage Živanović, dao je pasionirani bijeljinski hroničar i pjesnik Mustafa X. Grabčanović1, koji je iza sebe ostavio pjesničku zbirku "Krajolici moje Semberije" i neobjavljenu monografiju iz kulturne istorije Bijeljine i okoline2.

Jovan Dučić, poslije završene Učiteljske škole u Somboru, kao mladi učitelj 1893. godine, dolazi u Bijeljinu, u to vrijeme neveliku panonsku varoš, gdje ostaje pune dvije godine radeći kao učitelj u školi. Njegovo djelovanje ovdje bilo je zapaženo i na kuturno-prosvjetnom polju. On tu upoznaje mladu i lijepu djevojku Magdalenu Živanović.

To poznanstvo sklopljeno je na svetosavskoj svečanosti u Bijeljini (27. januara 1894. godine). Ona je učestvovala u pripremanju programa posvećenom svetom Savi i recitovala je poznatu Zmajevu rodoljubivu pjesmu "Svetli grobovi". Tako se Dučić, "mladi učitelj, zaljubio u mladu i lepu Magdalenu. I, rodila se ljubav.. .3

Magdalena Živanović počinje da piše i objavljuje prve svoje poetsko-lirske stihove. Bila je pametna, vrijedna i nadarena djevojka bez mnogo škole. U Bijeljini je završila samo dva razreda trgovačke škole. Živjela je u bogatoj i patrijarhalnoj porodici. Svakako, poetsko-lirske inspiracije i nadahnuće darivao joj je već tada poznati pjesnik Jovan Dučić.

On je 1895. godine napustio njen rodni grad i preselio se u Mostar i od tada ih je samo daljina razdvajala, a u mislima su bili zajedno.

Maga Živanović je pjevala ljubavne i rodoljubive pjesme. Svoju poeziju potpisivala je pseudonimom — Maga Ž. (Živanović); služila se djedovim i majčinim porodičnim prezimenom, jer je bila djedov bliski srodnik, pa se i danas u književnim analima više ističe to njeno pjesničko ime.

Najpoznatije su joj dvije objavljene pjesme "Što tuži srce tvoje" i "Pjesma bez naslova"⁴.

U stihovima njenih lirskih ljubavnih pjesama i refleksija preovladavaju emotivni i ljubavni tonovi, elegične motivske sadržine i izraza. U to ćemo se uvjeriti ako analiziramo njene stihove:

"Kad je nad nama pustoš
razvila divna krila;
a sudba kobna i teška
između nas se svila.
Umiri srce svoje
što bolno uzdahe krije!
Na ovom svijetu, dušo,
ništa vječito nije "!"
(što tuži srce tvoje)

U "Pjesmi bez naslova" (objavljena u "Bosanskoj vili") opet je dominantan lirski pjesnički izraz:

"Tu sumorno duša moja mira traži
a u čežnji tebe čeka
Grudi dršću, usne šapću, bolno tijo;
kad ćeš doći iz daleka?
i već ruke tebi pružam, duša plamti,
pa u milju tebe čeka,
al' zabruje noćni Glasi, senka nesta,
— nema tebe iz daleka!⁵

Poetsko-lirski izraz Mage Živanović posvećen je pjesniku Jovanu Dučiću. Od nastanka ovih stihova prošao je jedan vijek trajanja, a iz njih i danas kao i prije, izbija neka čudna poetska energija, lirskog senzibiliteta, ljubav i čežnja za Dučićem, koji je na svojim, pjesničkim i diplomatskim blistavim putevima, otišao daleko — u svijet ljudske sreće i poetskog stvaralaštva.

Ta poezija Mage Živanović nastala je, na iskraju 19. vijeka, i bila je za to vrijeme moderna i savremena, puna lirskog ozračja. Taj lirski i poetski izraz ni danas nas ne ostavlja ravnodušnim.

Svakako, u njenom stvaralačkom nemiru rodila se prava poezija — poezija prve srpske poetese sa ovih srpskih duhovnih prostora. Njen poetsko-lirski izraz ima izuzetan značaj za našu kulturnu i književnu tradiciju. Očito, pjesnikinja Maga Živanović bila je nepravedno zapostavljena. Zato bi trebalo, a to bi bilo i značajno za naše kulturno-književno nasljeđe, istražiti i šire naučno osvijetliti njenu književnu zaostavštinu, kako bismo objektivno utvrdili i literarnu vrijednost njenog pjesništva. 

¹ Mustafa X. Grabčanović, Prva bijeljinska pjesnikinja, "Brazde", broj 27, Bijeljina, 1982, str. 18.
² Grabčanović je napisao monografiju o Bijeljini i okolini, u rukopisu je i nije publikovana.
³ Milica Marković, Jovan Dučić u Bijeljini, "Srpska vila", broj 1, "Prosvjeta" Bijeljina, 1995, str. 122 — 123.
⁴ Mustafa X. Grabčanović za života posjedovao je fotokopije Maginih objavljenih pjesama u "Bosanskoj vili" Sarajevo, 1895.
⁵ Mustafa X. Grabčanović. Prva bijeljinska pjesnikinja, "Brazde", broj 27, Bijeljina, 1982, str. 18.

Panto St. Sekulić

Bosanska vila
List za književnost, kulturu i društvena pitanja
Nova serija: broj 24—25, juli-decembar 2002. 

Izvor: riznicasrpska.net